NEMAM BAS PUNO VREMENA DA DEFINISEM SVOJA OSECANJA ALI ME JE DANAS PROBUDILO SUNCE A ON ME JE INSPIRISAO DA MIU OVO KAZEM SAD I JAVNO.... VOLIM TE DALIBORE M. VOLIM TE VISE OD SVEGA I RAZUMEM TVOJE STRAHOVE,TVOJU PATNJU I TVOJ BOL...SVE CE TO JEDNOG DANA DOCI NA SVOJE A JA CU BITI SA TOBOM U NASOJ MALOJ KUCICI U CVECU... NEDOSTAJES MI I TUZNA SAM ZBOG TEBE
Mrzim sat...posebno kad me budi za posao.Ustajem nekako i kao i obicno obavljam svakidasnji ritual u kupatilu.Otvaram vrata i odlazim.Usput sam sacekala drugaricu i pocela pricu....rekla kazala.
Polako dolazimo do posla a meni se ne ulazi...kad pomislim sta me sve ceka...
Ulazim u radnju a tamo...uzas,blago receno...sve ispomerano od vecernjih radova majstora,u magacinu dzakovi sa robom koju treba raspakovati i zaprimiti.
Sve to zanemarujem jer zelim da popijem kafu sa koleginicom...pa onda da prionim na posao.
Miris kafe me mami i taman da uzmem prvi gutljaj zazvoni telefon.
Zovu iz firme da pustim specifikaciju pazara...mobilni pisti...zovu iz magacina da im pustim ulaz robe...
Zavrsim sve to i krenem da pijem kafu...ponovo telefon
Javljam se kad ono...Izvinita da nemate slucajno artikal pod sifrom tom i tom...nemamo kazem ja jer me mrzi da proverim...POBOGU PA TEK JE OSAM A JA RADIM OD DEVET.
Zavrsim ja i to i pocinjem da komentarisem sa koleginicom kako je ovaj svet nenormalan i kako ovi ljudi nemaju obzira.Dogovaramo sa kako da se organizujemo oko posla i koja ce sta da radi kad ponovo telefon....DOBRO JUTRO,ZNATE JA SAM PROSLE NEDELJE VIDELA JEDNU VASU TORBU,BILA JE SA LEVE STRANE KAD UDJES U RADNJU.BILA JE OKO TRI A SADA JE HILJADU DINARA...ja ne verujem sta mi ona prica ali je ipak pitam za sifru...PA ZNATE NE ZNAM SIFRU ALI JE ONA VELIKA KAO ZA PIJACU I IMA NEKE NITNE NA SEBI,JEL ZNATE NA KOJU MISLIM....pa naravno da ne znam,ne znam ni sta sam juce radila a ne prosle nedelje.Pocinjem da gubim kontrolu,zivci su mi na ivici...telefon stalno zvoni...
AKO SE JOS JEDNOM JAVIM,ODLEPICU...CUPAM KABL IZ ZIDA...
E SAD MOGU DA POPIJEM KAFU...
Mrzim sat...posebno kad me budi za posao.Ustajem nekako i kao i obicno obavljam svakidasnji ritual u kupatilu.Otvaram vrata i odlazim.Usput sam sacekala drugaricu i pocela pricu....rekla kazala.
Polako dolazimo do posla a meni se ne ulazi...kad pomislim sta me sve ceka...
Ulazim u radnju a tamo...uzas,blago receno...sve ispomerano od vecernjih radova majstora,u magacinu dzakovi sa robom koju treba raspakovati i zaprimiti.
Sve to zanemarujem jer zelim da popijem kafu sa koleginicom...pa onda da prionim na posao.
Miris kafe me mami i taman da uzmem prvi gutljaj zazvoni telefon.
Zovu iz firme da pustim specifikaciju pazara...mobilni pisti...zovu iz magacina da im pustim ulaz robe...
Zavrsim sve to i krenem da pijem kafu...ponovo telefon
Javljam se kad ono...Izvinita da nemate slucajno artikal pod sifrom tom i tom...nemamo kazem ja jer me mrzi da proverim...POBOGU PA TEK JE OSAM A JA RADIM OD DEVET.
Zavrsim ja i to i pocinjem da komentarisem sa koleginicom kako je ovaj svet nenormalan i kako ovi ljudi nemaju obzira.Dogovaramo sa kako da se organizujemo oko posla i koja ce sta da radi kad ponovo telefon....DOBRO JUTRO,ZNATE JA SAM PROSLE NEDELJE VIDELA JEDNU VASU TORBU,BILA JE SA LEVE STRANE KAD UDJES U RADNJU.BILA JE OKO TRI A SADA JE HILJADU DINARA...ja ne verujem sta mi ona prica ali je ipak pitam za sifru...PA ZNATE NE ZNAM SIFRU ALI JE ONA VELIKA KAO ZA PIJACU I IMA NEKE NITNE NA SEBI,JEL ZNATE NA KOJU MISLIM....pa naravno da ne znam,ne znam ni sta sam juce radila a ne prosle nedelje.Pocinjem da gubim kontrolu,zivci su mi na ivici...telefon stalno zvoni...
AKO SE JOS JEDNOM JAVIM,ODLEPICU...CUPAM KABL IZ ZIDA...
E SAD MOGU DA POPIJEM KAFU...
...gde nestade sunce...lepo i nasmejano kao da se samo meni smesi...
Danas sam tuzna a ne bi trebala....postoji milion razloga zbog kojih bi trebala biti srecna...
...ali nisam...prazna sam i usmljena...i to bas danas...
Danas sam cula meni drage ljude,procitala lepe poruke i svima se lepo zahvalila...
Ali niko od njih danas nije samnom...
Svi nesto imaju u planu ili nemaju para.
Samo kad bi znali da meni to ne znaci nista i da su mi oni jedino potrebni...
Kao da ih nije briga...
...ipak boli...
...i boli to sto se on nije javio...a cekala sam...celu noc...
...i cekacu i ceo dan...
A trazila sam samo da svi budu tu,da me zagrle i da znam da postoje i da me jos uvek vole....
...nedostajes mi...mama...brate...bako...i ti sto ces veceras procitati ovo...
Danas mi je rodjendan a ja sama i tuzna...
Pozeleh da napisem i ja nesto...
...cisto da vidim kako je biti na Blogu...
A onda sam pozelela da podelim nesto sa vama,nesto sto nikome nisam do sada
rekla...
...volite se i poklanjajte ljubav...ja sam to tek sada naucila...
...zivot bez ljubavi je prazan...
Sve je pocelo slucajno...cak ni ne znam kako ali znam da me sada boli.
Lasta...duva na sve strane promaja ali nema veze on je tu i nije mi hladno.
Pricamo...u glavi samo jedna misao kako da mu ukradem poljubac...
Da sam znala da cu posle njega jos dugo plakati nikada to ne bih uradila.
On me je naucio da volim...a mrzela sam to...htela sam zivot bez ljubavi
Sa njim sam naucila da sagradim svet u jednom danu,da slusam tisinu,
da nadjem smisao u svemu...nisam znala to da cenim.
OTISLA SAM...ni sama ne znam gde...
Dobila sam sve o cemu sam sanjala...a opet sam nesrecna..
Ponekad u tisini sobe razmisljam...i pozelim da vratim vreme...
Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.co.yu i možete početi sa blogovanjem.